Dušik je ključ života

Dušik (N) je element bez boje i mirisa, najzastupljeniji je element u našoj atmosferi i neophodan je za život. Nalazi se u tlu, biljkama, vodi koju pijemo i zraku (78%) koji udišemo. Bitan je makronutrijent i igra ključnu ulogu u rastu i razvoju biljaka jer osigurava da je energija dostupna kada i gdje je biljci potrebna.

Dušik je ključna komponenta aminokiselina koje čine građevne blokove biljnih proteina i enzima. Bez aminokiselina (tvari koje čine mnoge žive stanice, mišiće i tkiva), biljke ne mogu proizvesti biljne proteine ​​i enzime koji su biljnim stanicama potrebni za rast.

Dušik je također sastavni dio molekule klorofila koja biljkama daje zelenu boju te je uključena u stvaranje hrane za biljke kroz fotosintezu – proces u kojem biljke koriste energiju sunčeve svjetlosti za proizvodnju hrane (škroba i šećera).

Ali kao i u svemu, ravnoteža je ključna i kod dušika. Ako nema dovoljno dušika, biljke ne mogu rasti, postaju žućkaste, slabije rastu i mogu imati manje cvjetove i plodove. Zbog toga su prinosi niski.

Suprotno tome, prekomjerne količine dušika su toksične za biljke i štetne za naš okoliš:

• smanjuju organsku tvar u tlu što uzrokuje zakiseljavanje tla, lošiju strukturu tla, eroziju tla, slabiju sposobnost infiltracije i zadržavanja vode,
• osiromašuju tlo osnovnim hranjivim tvarima, što rezultira manjim sadržajem vitamina i minerala koji su vitalni za zdravlje biljaka i
• posljednje, ali ne i najmanje važno , dovode do ispuštanja štetnih stakleničkih plinova u atmosferu i ispiranja viška hranjivih tvari u vodene ekosustave (podzemne vode, rijeke, jezera, pa čak i oceane).

Što je eutrofikacija i kako je spriječiti?

Višak dušika ispire se iz tla u vodene ekosustave i može uzrokovati prekomjerni rast biljaka i algi – proces koji se naziva eutrofikacija. Brz rast mikroorganizama i vodenih biljaka može potrošiti sav kisik u tim vodotocima i pretvoriti ih u tzv. mrtve zone (masovni pomor ribe). Eutrofikacija također može uzrokovati rast vrsta algi koje proizvode otrovne kemikalije – štetno cvjetanje algi. Cijanobakterije i alge u vodu ispuštaju štetne kemikalije – toksine. U dodiru s takvom vodom mogu oboljeti i životinje i ljudi.

I tu stupamo na scenu mi, kao dobri gospodari naše zemlje, da svojoj zemlji osiguramo optimalne količine (dakle, ni previše ni premalo) potrebnih hranjivih tvari, čime proizvodimo kvalitetnije usjeve, a u isto vrijeme uzimamo briga za zdrav okoliš.