Pametno korištenje gnojiva

Gnojidba osigurava biljkama hranjiva za rast i razvoj. Poljoprivrednicima su na raspolaganju mineralna i organska gnojiva. Kod savjetovanja o gnojidbi struka preferira korištenje organskih gnojiva koja održavaju ili povećavaju udio humusa u tlu. Povlašteno korištenje stajskog gnoja također dolazi od promicanja kruženja hranjivih tvari na farmi (biljke, tlo, životinje) i predstavlja temelj održivog uzgoja .

Korištenje gnojiva treba biti uravnoteženo, u skladu s potrebama biljke. Treba biti oprezan pri doziranju bilo koje vrste gnojiva. Na primjer, usjevi troše samo 15-30% fosfora i oko 50% dušika iz gnojiva. Stoga moramo znati koliko gnojiva dodati kako bi sadržaj hranjiva u tlu bio optimalan. Ako tlu dodamo premalo hranjiva, biljke će slabije rasti i neće dati željene prinose. S druge strane, ako je gnojidba pretjerana i u tlo se dodaje previše hranjiva, npr. neke povrtne biljke prebrzo rastu i kao rezultat toga ne cvjetaju ili počinju cvjetati kasno i oskudno (npr. rajčice), dok druge biljke počinju otpadati i venuti (poznato kao palež lišća).

Gnojidba ima – barem u okviru sadašnjih metoda odnosno agronomskih strategija – prema stručnjacima najviše utjecaja na količinu i kvalitetu uroda te je osnova za održavanje trajne plodnosti tla, ali istovremeno, ako je pretjerana, može biti problematična za okoliš, posebno za podzemne vode, koje su najveći izvor naše pitke vode.

Previše gnojidbe je ekološki vrlo nepoželjno jer:

• smanjuje organsku tvar u tlu , što uzrokuje povećanu kiselost tla, lošiju strukturu, eroziju te slabiju sposobnost infiltracije i zadržavanja vode.
• osiromašuje tlo osnovnih hranjivih tvari , što rezultira nižim sadržajem vitamina i minerala koji su vitalni za zdravlje biljaka i
• posljednje, ali ne i najmanje važno , dovodi do ispuštanja štetnih stakleničkih plinova u atmosferu i ispiranja viška hranjivih tvari u vodene ekosustave (podzemne vode, rijeke, jezera, pa čak i oceane).

Korijenski sustav biljaka apsorbira dušik u mineralnom obliku iz otopine tla. Uz pomoć energije koju biljke dobivaju fotosintezom, dušik se ugrađuje u biljne stanice
bjelančevine, koje su izvor aminokiselina za ljude i životinje. Ako količina mineralnog dušika u tlu premašuje potrebe biljaka, povećava se opasnost od ispiranja dušikovih spojeva u podzemne vode. Budući da se prvenstveno radi o ispiranju dušika u nitratnom obliku, govorimo o onečišćenju podzemnih voda nitratima.

Staklenički plinovi su plinovi koji zadržavaju toplinu u atmosferi, slično kao što krov staklenika zadržava toplinu kako bi zaštitio biljke koje rastu u njemu od hladnog vremena i mraza. Staklenički plinovi jedan su od glavnih čimbenika koji ubrzavaju globalno zagrijavanje. Dušikov oksid ima potencijal zagrijavanja približno 300 puta veći od najčešće spominjanog stakleničkog plina, ugljičnog dioksida (CO ₂ ).

U vodenim putevima, višak vanjskih hranjivih tvari naziva se eutrofikacija . To je promjena u statusu hranjivih tvari u okolišu uzrokovana prekomjernim razinama hranjivih tvari (dušika ili fosfora) koje ulaze u vodene ekosustave. Višak hranjivih tvari u vodi potiče rast mikroorganizama, algi i biljaka, baš kao i gnojidba tla. Brz rast mikroorganizama i vodenih biljaka može potrošiti sav kisik u tim vodotocima i pretvoriti ih u tzv. mrtve zone (masovni pomor ribe). Eutrofikacija također može uzrokovati rast vrsta algi koje proizvode otrovne kemikalije – štetno cvjetanje algi. Cijanobakterije i alge u vodu ispuštaju štetne kemikalije – toksine. U dodiru s takvom vodom mogu oboljeti i životinje i ljudi. I na kraju, vode onečišćene nitratima smrde i neugodne su za vidjeti.

Ljudska aktivnost često je uzrok previsokih razina hranjivih tvari u tlu, uključujući pretjeranu gnojidbu ili prekomjernu upotrebu komposta, stajnjaka ili drugih organskih materijala. Sve češće, ispitivanja tla pokazuju previsoke hranjive vrijednosti, jer se gnojidba vrši “napamet”. Ako želimo očuvati tlo zdravim i uzgojiti zdravu, zdravu i kvalitetnu hranu, precizna poljoprivreda je pravi smjer.