Što je biljkama potrebno za njihov rast?

14. velj 2023

Sjetva i njegovanje usjeva može biti uzaludno ako tlo nije zdravo i ako je kvaliteta vašeg tla loša. Većina biljaka ima vrlo osnovne potrebe za preživljavanje i reprodukciju, ali bitno je da one budu zadovoljene.

Svjetlo – biljke koriste zeleni pigment (klorofil) u svojim stanicama lišća za stvaranje šećera koji se zove glukoza i koriste ga kao izvor energije.
Zrak (dušik, kisik, ugljični dioksid i vodena para) – koristeći svjetlosnu energiju, biljke kemijski spajaju ugljični dioksid i vodu kako bi stvorile glukozu i kisik. Taj se proces naziva fotosinteza.
Voda koju apsorbira korijenje putuje kroz stabljike biljke do kloroplasta u lišću, gdje se odvija fotosinteza. Voda također pomaže u prijenosu hranjivih tvari iz tla u biljku.
Hranjive tvari – Biljke uglavnom trebaju dušik, fosfor i kalij. Ako ih nema dovoljno u tlu, potrebna je gnojidba.
Prostor – Korijeni biljaka trebaju prostor za širenje i upijanje vode i hranjivih tvari. Njezinim listovima treba prostor za pristup svjetlu.

Nije svim biljkama nužno potrebno tlo za rast (hidroponika, aeroponika i akvaponika), no većina ih ipak bolje raste u zemlji, stoga je važno da je ona zdrava.

Što sadrži zdravo tlo i što biljke iz njega crpe?

Naše tlo je dobro gledati kao živi organizam, baš kao i naše usjeve. Tlo je glavni izvor hranjivih tvari potrebnih biljkama za rast. Sastoje se od mineralnih čestica, organske tvari, vode i zraka. Najvažniji učinak na plodnost tla ima sadržaj organske tvari u tlu koja veže hranjiva u tlo, pohranjuje ih i opskrbljuje biljkama. Biljke za zdrav rast i razvoj trebaju različite hranjive tvari koje dijelimo na makronutrijente i mikronutrijente.

Glavni makroelementi za biljke su dušik (N), fosfor (P) i kalij (K), amanjim dijelom i kalcij (Ca), magnezij (Mg) i sumpor (S).

Dušik pomaže rast nadzemnog lišća, daje tamnozelenu boju lišću i pomaže u proizvodnji klorofila.
Fosfor potiče diobu biljnih stanica i odgovoran je za rast korijena i cvijeća. Pomaže biljkama da lakše podnose stres iz okoliša i vremenske ekstreme.
Kalij jača biljke, pridonosi ranom rastu i pomaže u zadržavanju vode. Također utječe na otpornost biljaka na bolesti i štetnike.
Magnezij je ključna komponenta klorofila, zelenog pigmenta u biljkama, i vitalan je za fotosintezu (pretvorbu sunčeve energije u hranu za biljke).
Sumpor povećava otpornost biljaka na bolesti, doprinosi rastu biljaka i formiranju sjemena. Također pomaže u proizvodnji aminokiselina, proteina, enzima i vitamina. Odgovoran je za mnoge spojeve okusa i mirisa u biljkama, kao što su aroma luka i kupusa.
Kalcij je neophodan za zdravlje korijena, rast novog korijena i korijenske dlake te razvoj lišća.

Većina hranjivih tvari je više ili manje čvrsto vezana za tlo i ne ispire se odmah. Izuzetan je dušik koji je potpuno topiv i odlazi gdje god voda prodre u tlo. Iz tog razloga, dušik je hranjiva tvar koju je potrebno najčešće dodavati. No, treba ga dodavati promišljeno iu točno određenoj količini, jer prevelike količine dušika nisu pogodne za ravnomjeran razvoj biljke, niti su ekološki prihvatljive.

Biljke također trebaju male količine željeza, mangana, cinka, bakra, bora i molibdena, poznatih kao elementi u tragovima ili mikroelementi (mikronutrijenti). Biljkama se najčešće dodaju preko lista u obliku folijarnih gnojiva (to je folijarna gnojidba).

Bez obzira trebaju li biljke navedena hranjiva u velikim ili malim količinama, sva su prijeko potrebna za rast i razvoj biljke i u pravilu ih ne možemo zamijeniti jednim drugim.

Kako znamo kojih hranjivih tvari ima u tlu i koliko?

Znamo da plodnost tla ovisi o sadržaju pojedinih hraniva i njihovim omjerima, kiselosti tla, njegovoj teksturi i strukturi. Korisno je znati relativne količine svakog hranjiva koje je potrebno određenoj biljci i količinu hranjiva u našem tlu. Samo na taj način možemo pravilno planirati gnojidbu, a samo dovoljan i uravnotežen sadržaj hranjiva u našem tlu doprinijet će optimalnom rastu biljaka.

Jedini način da saznamo koje su hranjive tvari prisutne i koliko ih naše tlo sadrži je analiza tla. Analiza tla se radi nakon žetve usjeva, jer je prije ponovne sjetve potrebno obnoviti tlo (nadomjestiti elemente koji su uklonjeni s poljoprivredne površine usjevom), odnosno u razdoblju od 3-5 godina. Važno je uvijek uzimati uzorke s istog mjesta jer se jedino tako mogu osigurati usporedivi rezultati.

Uzorkovanje tla može se vršiti ručno (lopatom ili sondom) ili strojno. S obzirom na složenost i dugotrajnost pravilnog uzorkovanja tla, suvremeni poljoprivrednici sve više koriste uslugu strojnog uzorkovanja tla, što je ne samo brže nego i puno preciznije rješenje. Točnost pametne mehaničke analize tla dugoročno nam smanjuje troškove gnojidbe, jer omogućuje izradu pametne preporuke gnojidbe, a time i precizno unošenje gnojiva tamo gdje je potrebno i točno onoliko koliko je vašem usjevu potrebno.